Šuma Žutica
prirodna baština
Šuma Žutica udaljena je oko pet kilometara od središta Ivanić-Grada te predstavlja iznimno važno prirodno područje bogato biljnim i životinjskim vrstama. Na svojih 6242 hektara, šuma Žutica jedna je od najvećih poplavnih nizinskih šuma u Hrvatskoj. Dio je najveće ekološke mreže Europske unije, Natura 2000, koju čine prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju.
Ako šetajući Žuticom naiđete na oglodano drveće ili branu, to je pouzdan znak da je u blizini nastamba dabra. Ovaj sisavac je, nakon istrebljenja, u Hrvatsku prvobitno unesen upravo u šumu Žuticu 1996. godine. Osim dabra, Žutica je dom nekoliko drugih vrsta sisavaca poput vidre, jelena, srne, lisice, kune zlatice i divljih svinja, te stotina konja, krava i svinja koje pasu na pašnjacima Gospodica i Behec. Od slatkovodnih riba nalazimo strogo zaštićene vrste piškura i crnku. Crnka je riba koja najradije obitava u kanalima i lokvama s jako niskom koncentracijom kisika, dok ljetne suše može preživjeti ukopana u mulj, udišući zrak pomoću ribljeg mjehura. Piškura možemo prepoznati po izduženom tijelu i 5 pari brčića. Nalazimo ga na sličnim staništima kao i crnku. Nažalost, obje vrste su ugrožene zbog nestanka i isušivanja poplavnih staništa, te zbog unosa stranih i invazivnih vrsta riba kao što su babuška i bezribica. Kanali, mrtvaje, poplavne šume i livade Žutice dom su i mnogobrojnim vrstama vodozemaca kao što su veliki i mali panonski vodenjak, crveni mukač, češnjaca i močvarna smeđa žaba. Močvarnu smeđu žabu u proljeće možemo lako zamijetiti jer mužjaci neuglednu smeđu boju tijela zamijene nebesko plavom. Ljubitelji prirode mogu uživati u karakterističnom kreketanju mužjaka kojim nastoje privući ženke i osigurati potomstvo. Od gmazova susrećemo barsku kornjaču te zmije bjeloušku prepoznatljivu po polumjesečastim svijetlim mrljama na glavi, i otrovnicu riđovku koja u kontinentalnim krajevima Hrvatske može poprimiti potpunu crnu boju. Ridovka je zanimljiva jer ne polaže jaja kao većina gmazova, već rađa žive mlade. Šuma Žutica je ispresijecana mnogobrojnim cestama koje predstavljaju opasnost za vodozemce i gmazove koji se prelazeći cestu ili uživajući u toplini asfalta nerijetko nađu pod kotačima vozila. Šuma Žutica idealno je mjesto za promatranje i osluškivanje ptica. Djetliće i žune ćete prepoznati po karakterističnom kuckanju u drvo koje proizvode tražeći kukce kako bi se prehranili. Mnoge vrste ptica vezane su uz vodena staništa i budući da su lakše uočljive od šumskih vrsta, uz pomoć dalekozora možete uživati u promatranju vrsta poput male prutke, divlje patke, velike i male bijele čaplje, vodomara i mnogih drugih. Nebo nad Žuticom u potrazi za plijenom nadlijeću i mnoge ptice grabljivice, a neke od njih su orao štekavac, crna lunja, sokol lastavičar, eja močvarica, eja livadarka, škanjac, jastreb, orao kliktaš te orao štekavac. Osim bijele rode, Žutica je pogodno stanište i za manje poznatu crnu rodu koja se hrani na otvorenim močvarnim staništima. Za razliku od bijele rode, crna roda svojim načinom života nije privržena ljudima te svoja gnijezda gradi na visokim stablima u skrovitim dijelovima šume. Orao štekavac također gnijezdi u šumi Žutici te o njegovim i gnijezdima mnogih drugih vrsta ptica treba voditi računa prilikom gospodarenja šumom. U sloju drveća prevladavaju hrast lužnjak, poljski jasen, nizinski brijest, bijela joha i crna joha. Govoreći o biljnom svijetu šume Žutice, bitno je spomenuti da svoje ime najvjerojatnije duguje biljnoj vrsti velikoj žutilovki koja cvate u proljeće i oboji šumu u žuto. U proljeće se možemo diviti velikom broju zaštićenih proljetnica poput šafrana, visibaba, kockavice i proljetnog drijenovca. Poplavne šume i livade osobito su povoljna staništa za kockavicu koja je ugrožena upravo zbog nestanka vlažnih staništa. Stara stabla kojima je Žutica bogata, iznimno su privlačna i za kukce kornjaše. Posebno možemo istaknuti saproksilne kornjaše čiji životni ciklus ovisi o prisutnosti odumrlog drvnog materijala. Njihov razvoj uključuje korištenje odumrlog drva kojim se hrane, polažu jaja na njemu ili u njemu žive. Imaju značajnu ulogu u procesu razgradnje mrtvog drvenog materijala unutar ekosustava. Jedan od najpoznatijih saproksilnih kornjaša kojeg za vrijeme ljetnog sumraka možemo zateći u šumi Žutici je jelenak. Mužjak je prepoznatljiv po svojim robusnim rogovima. Ženka oplodena jajašca polaže u stare panjeve ili srušena stara stabla. Pretjerana sječa i uklanjanje starih stabala predstavljaju opasnost za smanjenje populacije ovih ”rogača”. Osim kornjaša, mnogobrojni drugi kukci poput leptira, vretenaca, ravnokrilaca i mrava nastanjuju područje Žutice. Svoj šumski dom u Žutici pronalaze i šišmiši koji se hrane velikim brojem kukaca i na taj način održavaju prirodnu ravnotežu. Šuma Žutica ima ključnu ulogu u gospodarstvu našeg kraja, obrani od poplava i očuvanju biološke raznolikosti. Unatoč prisutnosti više od 200 bušotina nafte i plina, područje je zadržalo bogat biljni i životinjski svijet kojeg je potrebno sustavno pratiti kako bismo na vrijeme spazili negativne promjene i poduzeli sve što je u našoj moći da se taj svijet očuva.
Fotografije: Petra Novina