Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
sakralna baština
Crkva Blažene Djevice Marije najznačajniji je spomenik sakralne arhitekture na području Kloštar Ivanića. Povijesni izvori crkvu prvi puta spominju u povelji Stjepana II., gdje se navodi da je zagrebački biskup Stjepan Babović dao sagraditi crkvu sv. Marije sa samostanom u 13. stoljeću. Godina gradnje crkve i samostana nije navedena, no smatra se da je to učinio između 1227. i 1242. godine. Samostan i naselje spalili su Tatari 1242., ali su već 1246. godine obnovljeni.
Crkva je izvorno gotička građevina, a barokizirana je sredinom 18. stoljeća. Sastoji se od pravokutnog broda, svetišta i bočnih kapela, čime tlocrtno dobiva oblik križa. Prostor broda svođen je češkim kapama, a svetište, kapele, prostor pod pjevalištem i predvorje baroknim križnim svodom. Uz sjeverno pročelje smješten je zvonik s kapelom u prizemnoj razini. Ispod velike površine poda nalazi se kripta. U crkvi se nalazi vrijedan barokni inventar iz 18. stoljeća.
U župnom arhivu spomenute franjevačke crkve nalazi se najvažniji pisani dokument ivanićkog kraja, a radi se o Knjizi čudesa Blažene Djevice Marije Ivanićke. Knjigu u tvrdim koricama s kožnim hrptom pisalo je nekoliko autora, a zapisi datiraju od 1757. do 1782. godine. U knjizi su na staroj kajkavštini zapisana raznolika čudesa – od zaziva za očuvanje zdravlja i izlječenje od raznih bolesti do zavjeta za iznenadne nesreće. Knjiga svjedoči o pučkom vjerovanju i pobožnom pouzdanju u Majku Božju Ivanićku te o zdravstvenim, gospodarskim i društvenim prilikama u Kloštar Ivaniću i okolici.
Literatura:
Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, www.registar.kulturnadobra.hr, 2023.
Zbornik „900 godina Ivanića“, Izdavači: Kloštar Ivanić – Ivanić-Grad – Križ, 1994.