Ciglane, mlinovi i obrtništvo
povijesna baština
Povijest industrijske baštine Ivanić-Grada je bogata i raznolika, a obuhvaća različite industrije koje su oblikovale gospodarski i društveni razvoj ovog grada. Industrijska baština Ivanić – Grad bogata je po razvoju i postojanju mlinova i ciglana pa sve do najsloženijih industrijskih postrojenja.
Mlinovi
Plodno tlo Ivanić – Grada i njegove okolice omogućilo je razvoj raznih poljoprivrednih aktivnosti, uključujući uzgoj usjeva i stočarstvo. Na širem području tzv. Otoka Ivanića, na području Kloštar Ivanića, Križa i Ivanić – Grada, zbog velikog broja poljoprivrednih površina pokrivenim žitaricama, pogon za njihovu preradu bio je nužan. Mlinovi su bili ucrtani i na planu Ivanić – Grada iz 1768. koji se čuva u Ratnom arhivu u Beču, ali više podataka nam nije poznato. Postoje podatci o mlinovima koji su građeni u 19. i 20. stoljeću.
Mlin Mraković nalazio se u centru sela Dubrovčak Lijevi, na današnjoj adresi u Ulici Braće Radić 8, preko puta stare škole. Danas je na tom mjestu postavljena informativna ploča s fotografijama o Melinu, starom nazivu za mlin, koji je u vlasništvu obitelji Mraković preko 80 godina. Melin je pokretao parni kotao, a kad je u selo dovedena električna energija, zamijenjen je elektromotorom. Zgrada mlina je u izdanju od zadnjeg preuređivanja 1950. godine. KUD Posavec provodi projekt ”Melin – očuvajmo prošlost za budućnost” kako bi se sačuvao jedini preostali mlin na kamen.
Brestovec mlin nalazio se u Trebovcu do Drugog svjetskog rata. Nije poznato mnogo informacija o mlinu, ali postoji izvor gdje zastupnik Ante Radić govori zemaljskoj vladi o šteti koju mlin čini okolnim poljima nakupljanjem vode. Ante Radić molio je da vlasnik ili zemaljska vlada interveniraju u uklanjanju štete. Vjerojatno je mlin prestao s radom zbog ovog razloga, no to nam nije poznato.
U blizini se nalazio mlin u vlasništvu obitelji Šepec. Josip i Tereza, Slavko i Tomo su na lokaciji u Trebovcu posjedovali mlin na parni stroj, dreš i pilanu.
Hubeny mlin se nalazi u blizini centra Ivanić – Grada. Izgrađen je u prvoj polovici 20. stoljeća, a bio je u vlasništvu Vladimira Hubenya čiji je otac imao mlin desno od današnje zgrade prije njega. Zgrada mlina je postojana na potezu Savske ulice i Pilanskog puta. Djelovao je do sedamdesetih godina nakon čega se pokretni dijelovi mlina odvoze u Križ, prostori mlina postaju skladišne i uredske namjere sve do sedamdesetih. Prestankom korištenja zgrade, ona polako propada te je cijeli inventar otuđen iz prostora.
Ciglane
Područje Ivanić – Grada i okolica također ima geološke predispozicije koje omogućuju iskop ilovače primjerene za daljnju preradu u opeku – cigle što je bilo pogodno za gradnju kuća u kombinaciji s drvenom građom. Ciglane su bile ključne za lokalnu izgradnju i razvoj, osiguravajući materijal za izgradnju domova, poduzeća i infrastrukture. Isto tako, osiguravala su radna mjesta lokalnom stanovništvu.
Ostatci takvih ciglana nalaze se u Kloštar Ivaniću, Ivanić – Gradu, Dubrovčaku Lijevom i u Bunjanima. Velik dio stanovništva je radio u ciglanama, a među njima su i brojne žene.
Najslabije očuvana je ona u Ivanić – Gradu od koje nije ostalo praktički ništa. Prva ivanićka parna ciglana i tvornica crijepa bila je u vlasništvu Josipa Sattlera, utemeljena 1900. godine u Šarampovu Gornjem pokraj ribnjaka ”Bajer”. Prestaje s radom nakon Drugog svjetskog rata.
Ciglana u Kloštar Ivaniću djelovala je nešto dulje čiji dimnjak i dalje stoji u maloj Voćarskoj ulici nedaleko od sela Lipovec Lonjski. Ciglana obitelji Šafran bila je smještena na izlazu iz sela Dubrovčak Lijevi.
Danas je najbolje očuvana ciglana u Bunjanima u Moslavačkoj ulici. Ciglanu je moguće rekonstruirati u izvorni oblik unatoč mnogim oštećenjima što je vidljivo na fotografijama. Ona je bila u vlasništvu braće Pantlik.
Obrtništvo
Povijest obrtništva u Ivanić-Gradu ima duboke korijene i značajnu ulogu u razvoju lokalne zajednice. Obrti su bili ključni za gospodarski i društveni život grada, pružajući zaposlenje, potičući lokalnu ekonomiju i oblikujući kulturni identitet grada.
Obrtništvo u Ivanić-Gradu ima dugu tradiciju koja seže u srednji vijek i rano moderno doba. Obrtnici su se organizirali u cehove, koji su regulirali standarde kvalitete, cijene i radne uvjete. Tijekom boravka biskupa grad se počeo razvijati u obrtnički grad.
Nakon dugogodišnjeg rata, grad postaje samostalna općina što pospješuje razvoju trgovine i raznih obrta. Tijekom 19. i 20. stoljeća, obrtništvo doživljava značajan razvoj. Industrijalizacija i razvoj trgovine doprinijeli su porastu broja obrtnika i raznovrsnosti obrta. Neki od najvažnijih obrtnici bili su kovači, stolari, krojači i kožari.
Između dva svjetska rata, obrtništvo u Ivanić-Gradu nastavlja se razvijati. Obrtnici se prilagođavaju novim tehnologijama i materijalima, a mnogi obrti se moderniziraju. Tijekom ovog razdoblja, Ivanić-Grad postaje poznat po kvaliteti svojih obrtničkih proizvoda.
Izvori:
Pust Škrgulja, V. (2007). Baština tehničke kulture na širem području Ivanić Grada: pogled iz perspektive očuvanja i mogućnosti aktivne reintegracije u razvojne planove jedinica lokalne samouprave. Informatica museologica, 38 (1-2), 62-71. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/134661
Cepetić, M., Laća, A. Industrijska baština Ivanića. Primjer Hubenyjevog mlina – stanje i perspektiva
KUD Posavec ”Povijest KUD-a” https://kud-posavec.hr/povijest-kud-a/